Úvertira za jednu sumnju
Telegram, 7. 3. 1966
Access to this article is restricted
Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.
-
Fill in the application
Apply for access
Access to the materials will be granted for 30 days.
-
Log in
I already have access
Log in with the password you have chosen.
Úvertira za jednu sumnju
Moje poštovanje prema umjetniku Stevi Žigonu, veliko je. Ali susrećući ga iz dana u dan, cijena je za poštovanje uvijek veća, a Žigon je ne iskupljuje. Ne mogu se oteti dojmu da susrećem isto lice u »Crnom snijegu«, u »Baladi o povratku«, u »Uvertiri za jednu diskoteku«. Ali -
govorit ćete mi - u »Uvertiri« je Stevo Žigon sâm Stevo Žigon. Ne vjerujem. Poslije višekratnog susreta u ovoj emisiji vidim da glumi melanholičnog konosera, a baš ga gluma izjednačuje sa... već rekoh! Smeta ono njegovo prenaglašeno (gledaocima natureno) poetsko osjećanje umjetnosti koju nam prezentira u svojstvu voditelja emisije. Svakako bi takav dojam bio slabiji da je redakcija emisije uspijevala da zadrži onaj nivo ljepote i relevantnosti muzičkih otkrića s kakvim je započela. Ali sada kad se mašta realizatora potrošila (prebrzo, čini mi se), i male devijacije postaju predmet negodovanja. Uz te male devijacije ide i operski stil glumačke interpretacije inače pjevno izvanrednog Čangalovića. Taj stil je prenesen s dasaka gdje je udešen tako da djeluje i na gledaoca u posljednjem redu galerije.
Međutim, bez obzira na to, pitam se s kojim pravom televizija prekida umjetnika usred fraze samo zato da ne zakasni emitiranje reklama (uzgred budi rečeno, vrlo loših reklama)?
This article has not been reviewed yet.
- Categories
- Film in TV Refleksija in publicistika
- People
- Ratko Čangalović Stevo Žigon
- Archival material identifier
- 1966-03-5501-5600_5607