„Prikazanija“ Timothyja Tatchera
M. Boglić, Vjesnik, 25. 4. 1966
Access to this article is restricted
Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.
-
Fill in the application
Apply for access
Access to the materials will be granted for 30 days.
-
Log in
I already have access
Log in with the password you have chosen.
„Prikazanija“
Timothyja Tatchera
Promašena je još jedna prilika da se snimi komercijalna filmska komedija. To zaista našim autorima i našim producentima nikako ne polazi za rukom! Kad su posegnuli za junakom Nenada Brixija, prilično popularnim Timothyjem Tatcherom, detektivom nespretnjakovićem, autori filma »Mrtvacima ulaz zabranjen« očigledno nisu imali nikakve druge namjere osim da »preslikaju« roman, to jest da iskoriste elemente kriminalističke priče za filmsku komediju bez pretenzija. Tako bar izgleda jer susret s ovim filmom na našim ekranima samo nas podsjeća na ona nezahvalna vremena kad su domaći producenti nastojali ostvariti komercijalni uspjeh sa sličnim pokušajima! Sada našao se još jedan, »Filmservis« iz Ljubljane, da to opet pokuša i na isti način...
»Mrtvacima ulaz zabranjen« u režiji V. Carina i S. Štetina, proizvodnja »Filmservisa«
Znači, pred nama je film s kojim, sasvim sigurno, pravi stvaralac Timothyja ne može biti zadovoljan. Jer ne samo da je u tom filmu sve do krajnosti banalizirano već su i oni ironični elementi na kojima je Brixi i napisao svog junaka svedeni na jeftino lakrdijanje. Krivica je na autorima filma Vladimiru Carinu i Svetislavu Štetinu koji su bez imalo duha i smisla prišli realizaciji te kriminalističke komedije u kojoj na izbor ima i loše režije i loše glume. Do koje su mjere režiseri bili siromašni u koncepciji najbolje pokazuje sam lik Timothyja, kojeg realizirajući Mija Aleksić nije našao sam sebe. To je bez sumnje najanemičnija rola Mije Aleksića, pa iako se publika smije već kad ugleda njegov lik, ono što Aleksić radi u tom filmu daleko je od njegovih ostvarenja koja su ga učinila toliko popularnim. Dakle, sve je tu promašeno, počevši od Aleksića pa do »komercijalne« parade naših poznatih glumica kao što su Olga Spiridonović i Bosiljka Boci, koje nalazimo, najblaže rečeno, u »neukusnim« ulogama. Sonja Hlebš i Branka Petrić ipak su bolje odgovarale ovom filmskom žanru, a Petrićeva je čak imala i ponešto raditi, pa možda i pomalo glumiti!
Dakle bilanca rada ove filmske ekipe zaista je tužna. Opravdano, postavlja se pitanje: zar postoji danas producent koji nalazi sredstava za takve »eksperimente«. Na žalost postoji, i to je također jedan od simptoma stanja duhova u našoj kinematografiji!
M. BOGLIC
This article has not been reviewed yet.
- Categories
- Film in TV Refleksija in publicistika
- People
- Sonja Hlebša
- Archival material identifier
- 1966-04-5801-5900_5945