Nikako da odraste!
Vojin Vitezica, Književna reč, 1. 8. 1975
Access to this article is restricted
Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.
-
Fill in the application
Apply for access
Access to the materials will be granted for 30 days.
-
Log in
I already have access
Log in with the password you have chosen.
PETO VEČE 22. FESTIVALA JUGOSLOVENSKOG FILMA
NIKAKO DA ODRASTE!
SA DEČJIM FILMOM JOŠ NEKAKO I STOJIMO („ZIMOVANJE U JAKOBSFELDU"), ALI ŠTA ĆEMO SA INFANTILNIM („PROLEĆNJI VETAR“)?
Pula, 1. avgusta
NAŠ DEČJI film, tojest onaj namenjen najmlađoj publici, više zabavlja ili goni na razmišljanje stariju, odraslu publiku, dok mnogi namenjeni starijoj publici pate od infatilnosti i nikako da odrastu.
Primer, sasvim rečit, bilo je peto veče u Areni. Prikazani su filmovi „Zimovanje u Jakobsfeldu" Branka Bauera i „Prolećni vetar“ Rajka Ranfla. Ovaj drugi je van konkurencije i to je prvi pogodak žirija kad je reč o selekciji.
Jakobsfeld je jedno banatsko selo, tako valjda prekršteno u vreme prošlog rata. Za vreme divljanja folksdojčera i hitlerovskog terora. Priča Arsena Diklića uvodi nas u život malog partizanskog kurira, koga igra poznati nam dečak Jakov Štimac iz Gluščevićevog „Vuka samotnjaka“. U naivni dečji svet, koji naglo postaje ozbiljan i pun odgovornosti i zadataka, uvode se odrasli. To je komandant partizanskog odreda, to su partizani a i ostali dečaci, kao i oni iz Folksdojčerskog Kulturbunda, a i seljaci Jakobsfelda.
Ako bismo sabrali karakteristične likove koji su učesnici ove ozbiljne i naivne priče, onda bi ostali jedini jasniji karakteri sam glavni junak, dečak koji lukavstvima čini mala čuda, podvaljujući fašistima, i najbogatiji čovek u selu (Slobodan Perović), nemački gazda i fašistički lider. Ono što pritom zbunjuje i nagoni na razmišljanje stariju publiku, jeste to što će verovatno biti dosta problema da se deci objasni kako je to taj gazda sa hakenkrojcom tako uviđavan, karakteran i dobar (on je najsnažniji u filmu) i kako to da partizan-komandir krši časnu reč, i još ponešto u toj razlivenoj, neubedljivoj priči.
Dečji film je počeo da cveta otkako su se autori okanuli opasnog posla oko savremenih tema (da je opasan pokazuje i likvidacija takvih filmova u ovoj selekciji). Nažalost, počeo je da cveta i tzv. neutralni, sasvim izlišni i često infantilni kvazi savremeni film, kao što je „Prolećni vetar". Ta nemotivisana i sasvim neopravdano načinjena „ljubavna priča" iz studentskog života, vrvi od proizvoljno napravljenih zapleta.
On je znatno i naivniji od mnogih dečjih filmova i to nas upozorava na opasnost. Kakve li će sve strahote biti počinjene ako se u savremenoj temi pođe ovakvim putevima!?
Vojin VITEZICA
This article has not been reviewed yet.
- Categories
- Film in TV Refleksija in publicistika
- People
- Arsen Diklić
- Archival material identifier
- 1975-08-01-12_799-7