Posljednji alarm
N. Salom, Oslobođenje Sarajevo, 7. 8. 1975
Access to this article is restricted
Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.
-
Fill in the application
Apply for access
Access to the materials will be granted for 30 days.
-
Log in
I already have access
Log in with the password you have chosen.
PO RUŠEVNIM KROVOM SARAJEVSKOG NARODNOG POZORIŠTA
POSLJEDNJI ALARM
Pozorišna zgrada nenamjenski sagrađena prije nešto više od pet decenija ne pruža ni minimalne uslove za normalan rad ovog pozorišnog kolektiva
Posebna atmosfera napuštenosti uselila se u sva pozorišta i ove ljetne dane. Bez uobičajene živosti prazne teatarske kuće djeluju čak i tužno. Pred Narodnim pozorištem u Sarajevu samo panoi sa premijernim i repriznim repertoarom za sezonu 1975/76. daju obilježje životu i svjedoče da je zatišje samo privremeno. Međutim, jedna »stara boljka« ovog pozorišta mogla je učiniti da se »kljuć u bravu« stavi sve do maja 1977. godine. Šta bi to značilo, nije potrebno posebno ni objašnjavati. Čak iako bi se dramski ansambl mogao snalaziti na postojećim pozornicama, za Operu i Balet ne postoji nikakav prostor. Otuda je i razumljivo reagovanje Vlajka Ubavića, direktora Pozorišta kad za ovo stanje kaže da bi se moglo nazvati »posljednji alarm« ili »S. O. S. iz Pozorišta«. No, vratimo se malo u istoriju najstarijeg bosanskohercegovačkog teatra.
Pretijesno za 370 ljudi
Za novoosnovano dramsko pozorište adaptirala se zgrada »Društvenog doma« u Sarajevu u vremenu od 1920. do 1921. godine. Prva predstava krajem 1921. uzima se i kao zvanični početak rada Narodnog pozorišta. A da bi se osigurali radni uslovi za novu organizaciju Pozorišta, uključujući Operu i Balet, vrši se od 1950. do 1952. godine readaptacija pozorišne zgrade i dobija se nešto više scenskog i radnog prostora. Od tada, do danas nije ništa više učinjeno, a samo ansambl se povećao nekoliko puta. Pozorišna zgrada je bila adaptirana za 70 ljudi, a danas ih u pozorištu djeluje oko 370!
Posljednji Mohikanac
Sudbina vršnjaka naše zgrade dokaz je da stanje ove kuće na Obali nije izuzetak, nego sila zakonitosti vremena i trajanja, a nikako nije posljedica eventualnog nemara. Osim toga, mi smo u svom položaju ne samo u odnosu na jugoslovenska pozorišta, nego i bosanskohercegovačka — Banjučko pozorište je adaptirano, adaptacija Mostarskog pozorišta je pri završetku, Zenica gradi novo, a i u Tuzli se zbog specifičnosti tla, takođe, pripremaju za gradnju nove pozorišne zgrade. Međutim, kada je riječ o brizi zajednice ni mi, a ni druga bosanskohercegovačka pozorišta se ne mogu potužiti. Naprotiv, nikada se nije desilo, kao u drugim republikama, da je neko pozorište zbog nedovoljnih sredstava moralo biti zatvoreno. Ali, kada je riječ o investicijama u oblasti kulture i Republika i grad Sarajevo su malo učinili — kaže Vlajko Ubavić podsjećajući da problem zgrade Narodnog pozorišta nije od juče. Već 7 godina postoje elaborati i disertacije, stručne ekspertize, a i dozvola Urbanističkog zavoda za rekonstrukciju, saniranje, odnosno spašavanje Narodnog pozorišta. Naročito značajna aktivnost odvijala se u drugoj polovini prošle i prvoj polovini ove godine:
Rješenje u udruženim sredstvima
Na posljednjih nekoliko sastanaka sa predstavnicima Zajednice kulture grada, Republičke zajednice, Skupštinom grada Sarajeva, Izvršnog vijeća BiH, sazrelo je ubjeđenje i uvjerenje da nešto treba hitno učiniti. Pošto se radi o zajedničkom naporu spasavanja, a nema materijalnih sredstava, odlučili smo se da osnujemo Inicijativni odbor zajednice za sanaciju i rekonstrukciju Narodnog pozorišta u Sarajevu, u kome su zastupljeni predstavnici svih struktura grada.
Potrebno je, na jedan elastičniji je principom dobronamjernosti, a ne normativnim aktima početi sakupljati sredstva. Finansijsko učešće grada i Republike na taj način bi bilo pojačano udruženim sredstvima. U Pozorištu se nadamo da ćemo krajem septembra, istog dana, imati otvorenje sezone i sazivačku skupštinu zajednice za sanaciju i rekonstrukciju. Prema svim ovim naporima sanacija i rekonstrukcija bi mogla početi u maju 1977. godine — kaže Vlajko Ubavić.
Do tada pozorište će, prema riječima Vlajka Ubavića, učiniti sve da do zatvaranja zgrade, o kome smo na početku pisali, ne dođe.
N. SALOM
This article has not been reviewed yet.
- Categories
- Gledališče Refleksija in publicistika
- Archival material identifier
- 1975-08-01-12_799-19