Povratak Branka Bauera
Mira Boglić, Vjesnik Zagreb, 1. 8. 1975
Access to this article is restricted
Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.
-
Fill in the application
Apply for access
Access to the materials will be granted for 30 days.
-
Log in
I already have access
Log in with the password you have chosen.
Prizor iz Bauerova filma »Zimovanje u Jakobsfeldu«
Povratak Branka Bauera
»Zimovanje u Jakobsfeldu« po romanu Arsena Diklića i »Proljetni vjetar« u režiji Rajka Ranfla
- Ako je itko ove godine u pulsku arenu došao po opravdani i zasluženi pljesak, onda je to bio veteran domaćega filma Branko Bauer i njegov mali junak u liku dječaka glumca Slavka Štimca. I Arena, ta često puta nepogrešiva vaga pozdravila je zaista povratak s puno razumijevanja topline i zadovoljstva.
Vratio se Branko Bauer, nakon dulje pauze filmom »Zimovanje u Jakobsfeldu« možda prvim djelom u ocjeni kojeg će se sada i publika i kritika u potpunosti složiti. Sjetit ćemo se govoreći o ovom filmu koji je nastajao uporno i sa TV-serijom, da je Bauer prije više od dva decenija ušao u domaći film također s filmom istoga žanra, sa slavnim »Sinjim galebom«, koji se i danas može bez zamjerke gledati...
Nakon niza značajnih filmova drugih žanrova Branko Bauer se nanovo evo obraća publici, pričom za djecu i odrasle, savršeno siguran u svoj stvaralački credo i u svoj prosede, ležeran u toj sigurnosti, spreman da načini zanimljiv, uravnotežen i visoko profesionalno rađen film. Bilo je pravo zadovoljstvo dakle, nakon svih ovih tmurnih i dubioznih dana, dočekati djelo do te mjere čisto u namjerama kao što je ovaj Bauerov film, snimljen po poznatom romanu Arsena Diklića, »Salaš u malom ritu«.
Vidjeli smo, dakle, specifičnu ratnu priču o djeci koja su u Banatu ratovala na svoj način, ali koja su veoma zrelo, kako to već djeca znaju u izuzetnim povijesnim prilikama, doživljavala taj rat. Dogodovštine dvojice dječaka ispričane su dramaturški smišljeno, uvjerljivo, u odlično ocrtanom ambijentu, u vremenu kad su u Banatu i Vojvodini u cjelini glavnu opasnost predstavljali bivši petokolonaši tj. tadašnji folksdojčeri, koji su stvorili prave njemačke oaze na banatskoj zemlji. Takva jedna oaza bilo je i folksdojčersko selo Jakobsfeld u srcu kojeg mali partizan Damjan mirno i sabrano provodi svoju dječju akciju.
Uspijevajući odlično uskladiti igru svojih glumaca (uz odličnoga dječaka Slavka Štimca, koji se prvi put pojavio u filmu »Vuk samotnjak«, tu su još vrlo dobri Slobodan Perović i Milan Srdoč) Bauer je uspio zaista profesionalno prenijeti na ekran roman Arsena Diklića. To je jedna od najkorektnijih i najautentičnijih ekranizacija literature u nas zadnjih nekoliko godina. Film »Zimovanje u Jakobsfeldu« bez sumnje spada u onaj mali, veoma mali broj uspjelih djela na ovom festivalu.
Konačno i jedna odluka žirija ove se večeri pokazala opravdana: odluka da ne uvrsti u selekciju (dakako ukoliko selekciju uopće smatramo ove godine umjesnom!) film »Proljetni vjetar« režisera Rajka Ranfla. Ta je stupidna i besmislena realizacija trebala prikazati isječak iz života ljubljanskih studenata.
Međutim, autor je odviše malo učinio da bi svoj film zaista i smjestio u autentičnu odabranu sredinu, pa je priča ostala plitka i do kraja trivijalna. Ima u njoj nešto od Čapove komedije, »Ne čekaj na maj«, a to znači da je osim suvremenih kostima i suvremenoga dizajna koji je posebno naglašen u ovom filmu po duhovnoj klimi i čitavoj impostaciji ovaj film u stvari veoma staromodan.
Rajko Ranfl započeo je svoj put u film »Mrtvom ladom« filmom koji je također u Puli prošle godine dalje dobio više ili manje negativne ocjene. Ipak, ako treba birati između ova dva Ranflova filma, onda ćemo se možda radije opredijeliti za prvi, jer u »Mrtvoj ladi« autor je barem pokušao razmatrati neke ozbiljne traume mlade generacije. »Proljetni vjetar« vrlo je daleko od svega toga.
Publika u Areni, pokazujući i ovaj put svoj nepogrešivi sluh, nije primila s oduševljenjem ovakvu filmsku komediju iz studentskoga života, iako je autor po svojoj prilici upravo želio napraviti film za publiku. No Ranfl se prevario u svojoj pretpostavci da će česta golotinja mlade Mirjane Nikolić učiniti ovaj film specijalno komercijalnim.
Čini se da se odnos gledalaca prema nagim slikovnicama ženskoga tijela prilično izmijenio, te da ovakvi nudistički pasaži više ne osiguravaju slabom filmu bilo kakav komercijalni uspjeh. Ipak ova dizajnerska slikovnica bit će stanovit mamac za naše distributere (ovaj film je već prije Pule bio prikazan npr. u Zagrebu) a možda u globalu gledano i neće oštetiti njihovu financijsku bilancu. Međutim, oštetit će samoga Rajka Ranfla i njegov mladi autorski renome.
MIRA BOGLIĆ
This article has not been reviewed yet.
- Categories
- Film in TV Refleksija in publicistika
- People
- Arsen Diklić
- Archival material identifier
- 1975-08-01-12_799-7