Skip to main content
Oder Slovenian Performing Arts Portal
Encyclopedia

Pravi tekst i pravi glumci

M. S., Dubrovački vjesnik, 29. 8. 1975

Access to this article is restricted

Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.

  • Apply for access

    Access to the materials will be granted for 30 days.

    Fill in the application
  • I already have access

    Log in with the password you have chosen.

    Log in
Pravi tekst i pravi glumci Andrej Hieng: IZGUBLJENI SIN Mestno gledališće Ljubljana 23. VIII 1975. u Kazalištu Marina Držića Scenograf: Sveta Jovanović Kostimograf: Mija Jarčeva Skladatelj: Damijan Božić Suradnik režisera: Bojan Štih Režiser: Mile KORUN Ne bi mnogo značilo kada bismo u namjeri da vam dočaramo izvedbu - prepričali sadržaj Hiengova »Izgubljenog sina«. To je drama natopljena čudesnom, skoro »bergamanovskom« atmosferom, poetska po dojmovima koje izaziva, a opet snažno realistična u fakturi rečenice, u domašaju situacije, u filigramski razrađenoj psihologiji lica. Ipak je to drama sasvim osobita, svoja, Hiengova, slovenska. Pravi pjesnik i prava drama, rekli bismo. I glumci ljubljanskog Mestnog gledališća također su »pravi«. Jer, rijetko koji glumac zataji kad osjeti u sebi svoju pravu rečenicu, svoj problem, svoju životnu situaciju, sebe sama. Vladimir Skrbinšek u ulozi Oca dao je jedno od najupečatljivijih ostvarenja viđenih ove godine na jugoslavenskim scenama. Milena Zupančićeva kao Sofija, Radko Polič kao Vetrin također su izvanredni, a pohvale zaslužuju i svi ostali članovi ansambla, Mira Maje Šugmanove, Bubnik Janeza Eržena, Levec Slavka Strnada, Reska Vere Perove i Nada Majde Grbčeve. Od izvanrednog Hiengova teksta režiser Mile Korun znalački je napravio izvanrednu predstavu. Njegovim tumačenjem teatar je opet za trenutak bio ono što mora biti i što ustvari jest, čudesna zbilja što se pretvara u magiju, magijska zbilja što je čvrsto satkana i stamena kao stvarnost. U složenim tokovima Hiengova djela Korun je zacijelo više naglašavao poetske negoli naturalističke tokove, što nama osobno nije najbliže, ali je očigledno sjajno napravljeno. Tako je Korun izveo jedno svoje tumačenje »IZGUBLJENOG SINA« što ostavlja dosta slobodnog prostora novim interpretacijama. U akcentiranju somnambulnih, poetskih, stiliziranih radnji slijedio ga je i scenograf Sveta Jovanović i kostimograf Mija Jarčeva, a ista se težnja ogledala i u ostalim elementima izvedbe, ponajprije u tretmanu maske. Međutim, sve je to izvedeno s izvanrednom mjerom i plemenitošću suverenog umjetničkog ukusa. M. S.

This article has not been reviewed yet.

Report a problem to oder@slogi.si.