Skip to main content
Oder Slovenian Performing Arts Portal
Encyclopedia

František Langer (1888-1965)

Književne novine, 21. 8. 1965

Access to this article is restricted

Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.

  • Apply for access

    Access to the materials will be granted for 30 days.

    Fill in the application
  • I already have access

    Log in with the password you have chosen.

    Log in
FRANTIŠEK LANGER (1888-1965) NEDAVNO je stigla vest da je 2. avgusta ove godine u Pragu umro, u svojoj 77. godini, poznati češki pripovedač, romansijer i dramatičar, narodni umetnik František Langer. Proživevši dva svetska rata (u prvom je kao vojni lekar prošao sa češkom Legijom kroz Rusiju, a u drugom se, posle emigracije u Poljskoj i Francuskoj, zaustavio u Londonu, gde je na tamošnjem radiju aktivno sudelovao u čehoslovačkom programu), Langer je revidirao i produbio svoje poznavanje i osećanje života. Jer, njegov književni početak bio je obeležen pre svega brigom za formu, za stil, negovani izraz, za kojim se inače u tadašnjoj književnosti osećala potreba. Prvu Langerovu knjigu pozdravio je F. X. Šalda 1910. godine: „Odavno u češkoj literaturi nije bilo radosnijeg debija no što je „Zlatna Venera" g. Langera. Za reč se tu javlja ne samo izraziti talenat, istinski, rođeni pesnik, već i stvaralac jake umetničke kulture". Kasnije stvaranje Langerovo posvećeno je svakodnevnim problemima i ljudima sa praške periferije, ratnim uspomenama, deci; u njemu su se stapali sentimentalnost, socijalnost, moralizam u književnom izrazu koji je uspešno težio običnom, govornom jeziku prožetom dobroćudnim humorom i ironijom. Od mnogih njegovih knjiga poznate su zbirke pripovedaka „Sanjari i ubice", „Priče iz predgrađa", satirično-fantastični roman „Čudo u porodici", komedije i drame „Pre bi kamila kroz iglene uši...", „Periferija", „Anđeli među nama", „Bronzana rapsodija" (od kojih su neke filmovane), zatim memoari „Bili i Bilo" i druge. Napisao je prvi češki dečji detektivski roman, a sa braćom Čapek odveo je češku dramu na svetske pozornice. No u doba tzv. kulta ličnosti (1948-1956) bio je zbog svoga duhovnog srodstva sa braćom Čapek i T. G. Masarykom u senci, zaboravljen, da bi potom opet izbio na videlo. Poslednja Langerova knjiga, „Filatelističke priče", objavljena je proletos, a njegovu smrt praške „Literarne novine" (u broju od 7. avgusta) komemorisale su sa četiri napisa. U našoj zemlji Langer nije bio nepoznat: prikazivan je na beogradskoj sceni („Preobražaj Ferdiša Pištore", 1929), prevedene su njegove knjige „Pas druge čete" (1929) i „Deca i bodež" (1948). A na I kongresu jugoslovenskih književnika, u Beogradu 1946, kao član čehoslovačke delegacije, František Langer bio je izabran u počasno predsedništvo kongresa. MIB

This article has not been reviewed yet.

Archival material identifier
1965-08-4501-4600_4225
Report a problem to oder@slogi.si.